Dana 14. svibnja 2012. godine član Gradskoga odbora Gradske organizacije Foruma mladih SDP Rijeke Stefan Mataja-Mafrici i tajnik Gradske organizacije Sanjin Matijević održali su tiskovnu konferenciju pod nazivom Studentski izbori – zašto ne? na kojoj su govorili o problematici sadašnjega modela studentskog organiziranja u kontekstu predstojećih studentskih izbora te prijedlozima koji su upućeni Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta.

Riječki Forum mladih traži od Ministarstva otvaranje javne rasprave svih dionika o promjeni zakonske regulative o studentskom organiziranju, a istodobno poziva studente Sveučilišta u Rijeci da izađu na izbore 16. svibnja, usprkos potpunom nedostatku legitimiteta postojećeg sustava.

Izjavu za medije možete pročitati u nastavku:

“Studentsko organiziranje nakon uvođenja višestranačja u Republici Hrvatskoj prvih šest godina nije bilo zakonski regulirano, da bi se donošenjem Zakona o studentskom zboru 1997. godine uvela krovna studentska organizacija koju čine svi studenti i koja bira svoje predstavnike u fakultetska vijeća (te posredno u tijela viših instanci) svake dvije godine u mjesecu studenome. Takav ustroj potrajao je do 2007. godine kada je donesen Zakon o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama koji je redefinirao studentske zborove kao predstavnička tijela studenata i zakonski definirao pojam studentskih udruga.

Nikakva razlika između dva zakonska rješenja

U praksi, između ova dva zakonska rješenja nema prevelike razlike, odnosno, temeljni problem ostaje isti. Kako nam statistika pokazuje, iz godine u godinu sve manje birača izlazi na studentske izbore (manje od 10%), a nerijetko se događa, kao npr. 2008. godine na Sveučilištu u Rijeci, da sami izbori ostaju u sjeni brojnih uloženih prigovora i optužbi za lažiranje rezultata za pojedine izborne jedinice. Osim toga, često se, nažalost u većini slučajeva i opravdano, u javnosti percipira da se studentski zborovi najviše bave raspodjelom nezanemarivih količina financijskih sredstava koje su godišnje dobivali na račun svojih programa i programa drugih studentskih organizacija. Takav dojam svakako pojačavaju i medijski napisi o pojedincima za koje se navodi da su financijska sredstva studentskih zborova trošili na financiranje putovanja po egzotičnim lokacijama diljem svijeta, kao i na ručkove i večere u skupim restoranima, itd.

Treći izborni ciklus po zakonskim odredbama iz 2007. godine donio je novi moment u nedostatku legitimiteta studentskih zborova – u pojedinim izbornim jedinicama na Sveučilištu u Rijeci uopće nema ili je manje kandidata od minimalnoga broja koji se bira. Ako tome nadodamo i činjenicu da se posljednji izbori na Sveučilištu u Zagrebu nisu dovršili pratkički do ožujka 2011. godine, a započeli su u svibnju 2010. godine, te da su izabrani studentski predstavnici na Filozofskome fakultetu u Zagrebu donijeli odluku o «samoukidanju» (prebacivši sve svoje ovlasti na studentski plenum), jasno je da je kriza legitimiteta studentskih zborova dosegla svoj vrhunac.

Nova perspektiva

Pododbor za obrazovanje, sport i kulturu Gradskoga odbora Gradske organizacije Foruma mladih SDP Rijeke raspravljao je o mogućim prijedlozima za zakonsko reguliranje studentskog organiziranja te je na tu temu 18. travnja 2011. godine organizirao tribinu pod nazivom Nova perspektiva studentskoga organiziranja. Na tribini su izneseni problemi aktualnog sustava studentskog organiziranja kroz studentske zborove kao predstavnička tijela studenata te se raspravljalo o mogućim rješenjima za spomenute probleme.

Imajući u vidu zaključke prethodno navedene tribine, uputili smo Ministarstvu znanosti obrazovanja i sporta apel za promjenu zakonske regulative o studentskom organiziranju kroz javnu raspravu svih dionika u kojoj i sami želimo sudjelovati. Nadamo se da ćemo prije provedbe idućih studentskih izbora imati novi model studentskog organiziranja koji će zadovoljiti sve demokratske kriterije i uvažiti različita mišljenja.

Usprkos svemu rečenome, želimo pozvati studente Sveučilišta u Rijeci da izađu na studentske izbore 16. svibnja. Iako smatramo postojeći sustav lošim, pasivnost biračkoga tijela smatramo još lošijom pojavom, stoga poručujemo studentskoj populaciji da se odazove izborima i ne dopusti drugima da odlučuju u njihovo ime te da se svakako uključe u javnu raspravu o promjeni postojećeg sustava koja će zasigurno uskoro uslijediti.”

S. M.

Objava Studentski izbori – zašto ne? pojavila se prvi puta na Forum mladih Rijeka.

Dana 25. travnja 2012. godine član Gradskoga odbora Gradske organizacije Foruma mladih SDP Rijeke Kristian Čarapić i član Predsjedništva Gradske organizacije Marko Mataja-Mafrici održali su tiskovnu konferenciju pod nazivom Svi su studenti jednaki, ali neki su (ne)jednakiji od drugih na kojoj su govorili o problemima provedbe bolonjskoga procesa u Republici Hrvatskoj, a u kontekstu javne rasprave o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.

Na tiskovnoj konferenciji poseban je naglasak stavljen na neujednačenost pravila studiranja na hrvatskim sveučilištima, s posebnim osvrtom na Sveučilište u Rijeci. Kao vlastiti doprinos za rješavanje problema provedbe bolonjskoga procesa, riječki Forum mladih uputio je Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta prijedloge u sklopu javne rasprave o izmjenama i dopunama gorenavedenoga Zakona.

Izjavu za medije možete pročitati u nastavku:

“Imajući u vidu javnu raspravu o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koja je u tijeku, uputili smo resornome Ministarstvu prijedloge vezane uz temu koja je po našemu mišljenju bila nepravedno zanemarivana tijekom posljednjih gotovo sedam godina provedbe bolonjskoga procesa u Hrvatskoj.

Naime, očita je činjenica da se provedba bolonjskog procesa, koji se na uštrb kako studenata, tako i profesora, različito tumači na području Republike Hrvatske, a osobito na Sveučilištu u Rijeci.

Bolonja – srednja škola

Umjesto proklamiranoga rasterećenja obveza, fakulteti su se u praktičnome smislu «pretvorili» u srednje škole. Studenti Sveučilišta u Rijeci ostvaruju 70% konačne ocjene na nastavi. Oni koji su na završnom ispitu pali određeni kolegij i upišu ga sljedeće godine, bez obzira na činjenicu da stekli uvjet za završni ispit, moraju ponovno sve odrađivati na nastavi kako bi im bio omogućen izlazak na ispit, bez obzira na činjenicu da su to sve odradili prethodne godine.

Studenti gube kontinuitet i poveznice nužne za razumijevanje gradiva zbog “skakanja“ s jednog predmeta na drugi koje je nužno zbog intenzifikacije programa. Imaju premalo vremena za uspješno ispunjenje svih obaveza koje opsežni predmeti zahtijevaju, zbog same činjenice da 70% ocjene otpada na različite vidove praćenja napretka na nastavi. Trenutno nema kontakata između profesora i studenata, a studenti se tretiraju kao puki brojevi. Na kraju svega, najviše pati kvaliteta obrazovanja. Smatramo neprimjerenim da se studente koji nisu skupili određeni postotak ocjene tijekom nastave odmah nakon završetka nastave može isključiti od svake mogućnosti polaganja završnog ispita ili ograničiti visinu završne ocjene. U Rijeci se čak i odredbe o ispitnim rokovima dosta razlikuju od ostalih sveučilišta, tako da ih ima manje (zimski i ljetni, jesenskoga nema) nego na drugim sveučilištima. Time su studenti Sveučilišta u Rijeci neravnopravni u odnosu na studente drugih sveučilišta.

Riječko sveučilište – endemičan slučaj

Na riječkome sveučilištu se bolonjski proces tumači na potpuno endemičan način, a određene sastavnice, koje sveučilišnom pravilniku o studijima otvoreno ne prigovaraju, odlučile su da ga neće primjenjivati, čime aktivno krše pravila umjesto da ukažu na nedostatke. Ovdje treba posebno naglasiti da bolonjska deklaracija nije u sebi predvidjela potrebu prilagodbe visokoškolskog sustava na ovaj način, već je utvrđeno samo da će se uvesti bodovanje po ECTS sustavu te organizacija studija po sistemu 3+2+3, što bi posljedično dovelo do veće mobilnosti studenata. Cilj je, dakle, bio standardizirati razine studija i bodovnu vrijednost pojedinih kolegija, a ne ovo što smo u konačnici dobili. Svaki fakultet i sveučilište provode bolonju na svoj način, pa su vrlo često i ekvivalentni studiji na pojedinim visokim učilištima potpuno različiti. Različitost provedbe bolonje se očituje i u činjenici da nije postignuta zadovoljavajuća mobilnost studenata u samoj zemlji, a kamoli u inozemstvu.

Apel Ministarstvu

Ukratko, provedba bolonjskoga procesa na Sveučilištu u Rijeci ne omogućava studentu stručno usavršavanje i izlazak na tržište rada kao kvalitetan kadar. Stoga, pozivamo Ministarstvo da, imajući u vidu sve iznesene činjenice, razmotre mogućnosti za dodatne izmjene i dopune Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, kako bi se pravila studiranja ujednačila na svim visokim učilištima u Republici Hrvatskoj. Autonomija sveučilišta mora biti autonomija sveučilišnih djelatnika da bez vanjskih utjecaja i pritisaka formiraju nastavni proces, a ne mogućnost pojedinih sveučilišnih elita da dekretima umanjuju studentska prava i svode nastavni proces na razinu srednje škole. U tom smislu, predlažemo da se razmotri jačanje uloge tijela na nacionalnoj razini poput Rektorskoga zbora, Nacionalnoga vijeća za visoko obrazovanje i ostalih u čiju domenu rada spada ova problematika.

Naše je duboko uvjerenje da svim studentima u Republici Hrvatskoj trebaju biti osigurani isti uvjeti studiranja te prava i obveze koja iz statusa studenta proizlaze.”

S. M.

Objava Svi su studenti jednaki, ali neki su (ne)jednakiji od drugih pojavila se prvi puta na Forum mladih Rijeka.

Dana 4. studenoga 2010. godine član Gradskoga odbora Gradske organizacije Foruma mladih SDP Rijeke Kristian Čarapić i tajnik Gradske organizacije Sanjin Matijević održali su tiskovnu konferenciju pod nazivom Hrvatska na bolonjez na kojoj su govorili o problemima provedbe bolonjskoga procesa u Republici Hrvatskoj te o prijedlozima novih zakona iz područja znanosti i visokoga obrazovanja.

Na tiskovnoj konferenciji poseban je naglasak stavljen na problematiku dijametralno suprotnih pravila studiranja na različitim hrvatskim sveučilištima kao rezultat kaotične provedbe bolonjskoga procesa te na pokušaj HDZ-ove vlasti da prijedlozima novih zakona potpuno ukine autonomiju sveučilišta.

Izjavu za medije pročitajte u nastavku:

“Pet godina iskustva provedbe bolonjskoga procesa u Hrvatskoj razotkrile su niz problema koji, umjesto da se riješavaju, sve se više produbljuju. Umjesto proklamiranoga rasterećenja obveza, fakulteti su se u praktičnome smislu pretvorili u srednje škole na način da studenti moraju gotovo bez izuzetka prisustvovati nastavi, a podložni su konstantnim provjerama znanja za vrijeme predavanja, katkad i nenajavljenih. Pored tih provjera postoje i kolokviji te završni ispit koji ponovno obuhvaća sve ono što se raznim provjerama prije ocijenilo, pa se isto gradivo nepotrebno polaže više puta. Treba posebno naglasiti da bolonjska deklaracija nije u sebi predvidjela potrebu prilagodbe visokoškolskog sustava na ovaj način. Utvrđeno je tek da će se uvesti bodovanje po ECTS sustavu te organizacija studija po sistemu 3+2+3, što bi posljedično dovelo do veće mobilnosti studenata. Cilj je, dakle, bio standardizirati razine studija i bodovnu vrijednost pojedinih kolegija, a ne ovo što smo u konačnici dobili.

Bolonjski proces nije uspio

Činjenica da bolonjski proces nije uspio vidljiva je i iz situacije da svaki fakultet i sveučilište provode bolonju na svoj način, pa su vrlo često i ekvivalentni studiji u na pojedinim visokim učilištima potpuno različiti. Jedan zanimljiv primjer loše organiziranosti je sljedeći: studenti Sveučilišta u Rijeci ostvaruju 70% konačne ocjene na nastavi. Oni koji su pali određeni kolegij i upišu ga sljedeće godine, bez obzira na činjenicu da su tokom predavanja skupili sve potrebne bodove, prisustvovali nastavi i stekli uvjet za završni ispit, moraju ponovo ponovno sve odrađivati na nastavi kako bi im bio omogućen izlazak na ispit, bez obzira na činjenicu da su to sve odradili prethodne godine.

Gubitak prava studiranja

Studenti koji nisu ispunili uvjete za izlazak na završni ispit i ponavljaju predmet iduće godine, već iduće godine im se računa kao da su pali na sva tri ispitna roka na koje bi trebali imati pravo izaći, bez obzira na činjenicu da nisu ni pristupili završnom ispitu. Stoga, iduće godine kad ponovo upišu predmet i obave sve potrebne obaveze tokom predavanja imaju pravo samo tri puta pristupiti završnom ispitu. Ako na tim rokovima ne polože, gube pravo studiranja na tom fakultetu. Ovakva praksa, prema dostupnim podacima, ne postoji ni na jednom drugom sveučilištu u Republici Hrvatskoj.

Različita provedba bolonje u RH

Primjera o različitoj provedbi bolonjskoga procesa ima napretek. Na Sveučilištu u Rijeci određeno je da se po završetku ispita studenti u grupama većim od 40 osoba raspoređuju prema uspjehu u svladavanju predmeta u odnosu na grupu nakon utvrđivanja rang-liste uspjeha svih studenata. Tako da 10% najboljih dobiva ocjenu A (5), idućih 25% ocjenu B (4), itd… Na većini drugih sveučilišta, doduše, takvo ocjenjivanje ne postoji, osim na Sveučilištu u Splitu gdje se ono dopušta kao iznimka u pojedinim slučajevima. Isto tako, na riječkome sveučilištu studenti koji su tokom nastave ostvarili 40-49,9% ocijene mogu na završnom ispitu, koji se tretira kao popravni, ostvariti tek ocjenu dovoljan. Studenti s ostvarenih 50%+ ocjene na nastavi mogu pristupiti polaganju završnih ispita bez ograničenja. S druge strane, na svim ostalim sveučilištima studenti mogu pristupiti polaganju ispita uz uvjet da su ispunili sve obveze predviđene planom i programom kolegija bez uvjetovanja istoga ocjenama ili bodovima.

Razlike i u pogledu ispitnih rokova

Razlikuju se i odredbe o ispitnim rokovima. Na drugim sveučilištima u Republici Hrvatskoj redovni ispitni rokovi su zimski, ljetni i jesenski kad je nastava organizirana po semestrima i traju svaki po najmanje tri-četiri tjedna. U svakom redovnom ispitnom roku postoje za svaki predmet najmanje dva ispitna termina. U Rijeci se odredbe o ispitnim rokovima dosta razlikuju. Studenti imaju tek dva redovna roka i dužni su položiti kolegij unutar dva ispitna termina koja se organiziraju neposredno po završetku nastave. Treći ispitni rok može se organizirati kao izvanredni ispitni rok u rujnu, a iznimno i u drugom terminu, sukladno studijskom programu.

Bez normiranja pravila studiranja

Iz ovih primjera koji su reprezentativni, ali istodbno tek manji dio svih razlika koje postoje, jasno je da se omogućavanje sveučilištima da sama propisuju pravila studiranja bez ikakve norme pokazalo katastrofalno. Istodobno, dok se prijedlozima novih zakona iz područja znanosti i visokog obrazovanja uopće ne pokušavaju normirati pravila studiranja (npr. kako je to bilo regulirano Zakonom o visokim učilištima iz 1996.), iako je neujednačena praksa pokazala da je to nužnost, novi zakoni duboko zadiru u autonomiju sveučilišta i drugih visokih učilišta na području Republike Hrvatske.

Ukidanje autonomije sveučilišta i fakulteta

Uvođenje sveučilišnih vijeća u kojima se niti jedna odluka ne može donijeti bez pristanka predstavnika Vlade RH govori o tome da aktualna vlast želi pod svaku cijenu staviti sveučilišta pod kontrolu politike. To je jasno vidljivo iz primjera da sveučilišno vijeće bira rektora između samo dva kandidata koje bi prethodno filtrirao senat, a tako izabrani rektor onda bi predlagao postavljanje i razriješenje dužnosti dekana sastavnica te bi time bilo kakva autonomija fakulteta prestala postojati. Ministar također dobiva ogromne ovlasti u nadzoru rada visokih učilišta, pa mu se tako daju ovlasti da suspendira i ukida odluke sveučilišnih tijela ukoliko ih smatra protupropisnim, a to može dovesti do još većih nepravilnosti i malverzacija, pa čak i ucjena. Također, prilikom preustroja pojedinih visokih učilišta, postoji realna mogućnost da će se pojedini smjerovi i/ili fakulteti ukinuti ili prisilno pripojiti nekim drugim institucijama, s obzirom da Zakon o sveučilištu dopušta takvu mogućnost.

Još nebuloznih odredbi predloženih zakona

Osim autonomije sveučilišta, potrebno je svakako spomenuti i neke nebulozne odredbe predloženih zakona. Umjesto školarina, na mala vrata uvode se upisnine koje će iznositi cca. 3.200,00 HRK po studentu, a za razliku od svih prijašnjih modela, upisninu će plaćati svi. Upisnine su uvijek bile namet u rangu administrativne pristojbe, tako da se ovim udesetostručenjem te «administrativne pristojbe» jasno kaže da nema ništa od poptuno javno financiranog visokog obrazovanja. Također, ovo rješenje lukavo skida odgovornost s države za iznos upisnina, s obzirom da visinu iznosa određuju visoka učilišta, što u budućnosti može poslužiti kao sredstvo za lokaliziranje eventualnih studentskih pobuna. Treba napomenuti da usprkos najavi o ukidanju školarina, zakonske odredbe i dalje navode da se visoka učilišta financiraju i putem školarina. Pitanje je radi li se o nenamjernoj pogrešci ili promišljenoj manipulaciji.

Dodatna konfuzija u ocjenjivanju

Prema prijedlogu novih zakona, nacionalni sustav ocjenjivanja zamijenio bi se ECTS ocjenama (od A do Fx). Praksa koja se i sada upotrebljava (na isti način u većini europskih zemalja) dozvoljava pretvorbu nacionalnog sustava ocjenjivanja u ECTS sustav ocjena po potrebi, prema tome postavlja se pitanje zašto se uvodi dodatna konfuzija u postojeći način ocjenjivanja, ako se studenti hrvatskih sveučilišta prvenstveno školuju da bi ostali na hrvatskom tržištu rada?

Raskorak između Europe i Hrvatske

Također, koliko se god trudili, nismo uspjeli pronaći primjer europske države koja je svoj nacionalni sustav potpuno zamijenila ECTS sustavom ocjenjivanja, stoga potpuno je nejasno kako nas ova novotarija približava Europi. Postoji i raskorak u studentskom participiranju u donošenju odluka. Naime, prijedlogom Zakona o visokom obrazovanju poimence se navode pitanja od posebnog interesa za studente prilikom odlučivanja o kojima predstavnici studenata u vijećima veleučilišta i visokih škola imaju pravo uložiti suspenzivni veto. S druge strane, Zakon o sveučilištima navodi samo da se ta pitanja uređuju statutom sveučilišta, što teoretski znači da pojedina sveučilišta mogu uvesti i ograničenja u pravu na suspenzivni veto.

Relikti prošlosti i ograničenja

Zakon o visokom obrazovanju ponovno uvodi magisterij znanosti za koji se donedavno govorilo da je relikt prošlosti. Također, ovim Zakonom ograničava se pravo na upis doktorskoga studija na isključivo one koji su zaposleni na visokim učilištima ili znanstvenim institutima. Postavlja se pitanje zašto se magisterij znanosti onda uopće ukidao i po kojoj osnovi se studentima ograničava pravo na upis poslijediplomskih doktorskih studija, ukoliko zadovoljavaju kriterije za iste koje propiše visoko učilište?

Veća politička kontrola nad visokim školstvom

Primjeri koji su izneseni samo su dio zakonskih prijedloga, a dosadašnje analize otkrile su još cijeli niz nedorečenosti i katastrofalnih odredbi. Isto tako, tzv. «javna rasprava» koja je trajala samo 18 dana pokazatelj je koliko je realno vladajuća stranka spremna na raspravu o vrlo važnim pitanjima za hrvatsku znanost i visoko obrazovanje. Brojne izjave znanstvenika i nastavnog osoblja ukazuju na visoku razinu nezadovoljstva ovim prijedlozima u akademskoj zajednici, a sve to dovodi nas do zaključka da je namjera Vlade progurati ovakve zakone kroz Sabor bez da ikoga konzultira.

Iz svega iznesenog vidljivo je da se Vlada reformom visokog obrazovanja bavi samo u onoj mjeri u kojoj joj ista pomaže da se nad visokim školstvom zavede veća politička kontrola. Ovi zakoni su, dakle, još jedna u nizu promašenih mjera vladajuće stranke i bez sumnje dovest će do još većeg kaosa u sustavu visokog obrazovanja i njegove podređenosti politici. Sada konačno znamo kakvo nam to «društvo znanja» sprema Hrvatska demokratska zajednica.”

S. M.

Objava Hrvatska na “bolonjez” pojavila se prvi puta na Forum mladih Rijeka.